Distribucije GNU/Linuxa

Slobodne distribucije sustava GNU/Linux (ili “distre” [“distros”]) uključuju i predlaĹžu samo slobodan softver. Odbijaju neslobodne aplikacije, neslobodne platforme za programiranje, neslobodni binarni firmware1 bez izvornog koda (“blobs”), i bilo koji drugi neslobodni softver i dokumentaciju. Ako otkriju da je greĹĄkom neĹĄto od toga bilo uključeno, oni to uklone.

Slobodne GNU/Linux distribucije

Preporučujemo da koristite slobodnu GNU/Linux distribuciju, onu koja uopće ne uključuje vlasnički (proprietary) softver. Na taj način možete biti sigurni da ne instalirate neslobodne programe. Ovdje je naš popis takvih distribucija:
Slobodne GNU/Linux distribucije.

Sve ove postojeće distribucije potrebuju više pomoći u razvijanju. Dakle, ako želite napraviti djelotvoran doprinos slobodnim GNU/Linux distribucijama, predlažemo da se pridružite razvitku postojeće slobodne distribucije radije nego da započnete novu slobodnu distribuciju.

Smjernice za slobodne distribucije

Ovdje je popis problema koji mogu spriječiti distribuciju da bude smatrana potpuno slobodnom:
Smjernice za distribucije slobodnog sustava.

Česte distribucije

Mnoge česte i dobro znane GNU/Linux distribucije softvera ne ispunjavaju naše smjernice. Ovdje možete čitati o njihovim problemima:
ZaĹĄto ne moĹžemo odobriti mnoge dobro znane GNU/Linux distribucije.

Obraćamo se developerima tih distribucija da uklone neslobodne dijelove i da ih time pretvore potpuno u slobodan softver.

Slobodno po Ĺželji nije dovoljno

Neke GNU/Linux distribucije dopuštaju korisnicima opciju instaliranja samo slobodnog softvera. Možete pročitati:
ZaĹĄto slobodno po Ĺželji nije dovoljno.

ZaĹĄto je to vaĹžno?

Kada GNU/Linux distribucija uključuje neslobodni softver, time prouzrokuje dvije vrste problema:

Prvi problem je direktan problem: utječe na korisnike distribucije, ako instaliraju neslobodni softver. Međutim, drugi problem je važniji, zato jer utječe na zajednicu u cjelini.

Developeri neslobodnih distribucija ne kaĹžu: “Ispričavamo se na prisutnosti neslobodnih komponenti u naĹĄoj distribuciji. Ne znamo ĹĄto nas je opsjednulo da ih uključimo. Nadamo se da ćemo u sljedećoj inačici fokusirati naĹĄe umove na slobodu.” Kad bi to rekli, imali bi manje loĹĄeg utjecaja.

Umjesto toga, oni općenito predstavljaju neslobodni softver u svojim sustavima kao pozitivnu značajku; oni kaĹžu da je njihov cilj “najbolje moguće iskustvo korisnika”, ili neĹĄto slično tomu, radije nego sloboda. Drugim riječima, navode ljude da stave pogodnost iznad slobode — radeći direktno protiv naĹĄe kampanje da stavimo slobodu kao primarni cilj.

Činjenica da te distribucije ne ispostavljaju slobodu je razlog zašto ih ne odobravamo. To što one podučavaju ljude da ne cijene slobodu je razlog što smo snažno zabrinuti oko tog problema.

BiljeĹĄke prevoditelja

  1. Termin koji je težak za prevođenje. Firmware je dobio ime kao mikrokod niže razine nego strojne instrukcije koji je bio na granici između hardvera i softvera. Predstavlja kombinaciju perzistentne memorije, programskog koda i podataka; nalazi se u uređajima i pruža upravljački program za taj uređaj. Popularnim modernim korištenjem termina, firmware označava sve što je rezidentno u memoriji samo za čitanje (ROM).